Prva akcija, davno vrijeme…

Od 93 operacije u kojima sam ucestvovao, necu ovdje pisati o svakoj pojedinacno. U nekima sam imao odredjene zadatke. Ovdje cu pisati o operacijama za koje sam iskljucivo ja bio zaduzen, i koje su na mene ostavile veliki utisak.

Da pocnemo s prvom. Sjecam se poslijepodne, mracno kao i uvijek, igram se sa svojom 404-orkom i pogadjam mete. Ucinak mi je tada vec bio iznad 93% pogodaka u metu. Meta promjera 1,4 puta veceg od metka. Nemojte misliti da je nemoguce, moze svako ako vjezba 8 sati dnevno godinu dana.

Dolazi sef, ovaj put cudnim tonom proziva moje ime. Ukratko je objasnio o cemu se radi. Rekao je ostalima da mi budu pri ruci. Ne mogu iznositi detalje ovdje, ali ukratko. Radilo se o kradji slika. Godina 1991. Lokacija: Boston. Neki muzej, slike i nesto jos ne mogu se tacno sjetiti sta je ukradeno. Ukupna vrijednost oko 200 miliona dolara.

Sef je rekao. Ili onog sto je ukrao, ili ono sto je ukradeno. Tvojih je 7 miliona. Dao mi je karte za boston, odletio sam te veceri. Nisam imao previse vremena da se spremam.
Dosao sam tamo, vec sam napamet znao kako se moram ponasati. Niko ne zna sta sam ja, zasto sam tu, za koga radim. Rijec izdaja nije postojala. Svi smo imali kod sebe bocicu sa ‘sokom’. Sef je rekao da ga popijemo ako ne bude izlaza. Kiselina ili sta vec.

Prvih 18 dana sam hodao okolo, istrazivao. U muzeju sam se pojavljivao kao turist. Vjesto pretvoren u policajca cesto sam izucavao mjesto kradje.
Otisaka nije bilo, to su odradili profesionalci. Niko nista nije vidio. Tako pretvoren u policajca otisao sam ispitati cuvara. Ponavljao je ‘I haven't seen anything.’. Ranije sam naucio da je takvo osiguranje nemoguce proci bez covjeka unutra.

Prislonio sam mu pistolj na potiljak i trazio da kaze sve sto zna. Na kraju je prozborio ‘roby’.
Bilo mi je dovoljno. Nasao sam u imeniku sve ‘americke robije’ i zatim posla svojim momcima u pariz da ih istraze. Za 2 sata su mi vratili dopis o 12 Robija na koje su sumnjali.

Imao sam srece. Pogodio sam od prve. Sa liste sam uzeo onog najruznijeg. Otisao sam mu u ‘posjetu’. Bio sam opremljen aparatima kakve ljudi vidjaju samo u filmovima. Primjera radi, moj sat je bio mobitel, bomba, projektor, i kamera u isto vrijeme. Da podsjetim, bila je 1991. godina.
Kao sto sam predpostavio Robija nije bilo kuci…

Nastavak drugi put, dosta je za danas…