Treca akcija.
Bila je Nova godina.
1.januar 1992. godine.
U novogodisnjoj noci ranjen je sefov prijatelj. To je bilo sve sto smo znali kao i lokaciju tuce. Prosla akcija ostavila je bila velik uticaj na mene. Zamolio sam da ne ucestvujem previse u ovoj. Svi ostali momci su ucestvovali. Ja sam sjedio u bazi po cijeli dan. Radio samo sto sam morao, mislim na teretanu i streljanu.
Bio sam u nekom blagom stanju depresije.
Nakon 3 dana su me zovnuli, locirali su ih. Bili su to neki dileri koji su se jos davno zakacili s sefovim drugom. Nas 6 je islo u akciju, cekali smo ih u nekom skladistu. Doslo je do komplikacija. Ja sam trebao pokriti straznji izlaz, cekao sam u velikoj cijevi za ventilaciju.
Dogovor je bio da reagujemo cim vidimo nekog od njih. Bili smo dobro rasporedjeni. Ipak oni su nas ocekivali, pa su se pripremili. Doslo je do pucnjave kod prednjeg izlaza. Cekao sam po dogovoru, jer sam ocekivao da ce neko od njih doci na zadnji ulaz. Pucnjava je prestala cekao sam jos 17 dugih minuta. Dosla je poruka na pager.
‘Svi smo se morali povuci. M32K je ranjen tesko. Doci cemo po tebe sutra.’
Tesko mi je bilo. Nisam znao sta mi je s drugom, a morao sam cijelu noc provesti u toj cijevi. Znao sam da sam mrtav ako me nadju. Bilo je neudobno jako, u par navrata sam htio izaci. Znao sam da ih ima preko 10 pa sam procijenio da bi izlazak bio skroz nerezonski. Pretpostavio sam da i medju njikma ima povrijedjenih. Nisam smio slati poruke jer ako imaju neki uredjaj u skladistu mogli su prepoznati da neko koristi telefon/pager. Cekao sam cijeli dan. Pocela je noc.. Rano ujutro oko 4 sata su dosli po mene. Pokusali smo se izvuci, dosli su na straznji izlaz. Izasao sam iz otvora. Bilo ih je 5 i ja. Culi su nas. Izasli smo sjeli u kombi i poceoli se udaljavat. Otvorili su vatru na nas, jedva smo izasli iz tog kruga. M32K je bio u teskom stanju, borili su mu se za zivot. Zato smo se povukli, i zato je kraj ove akcije morao cekati..
A desio se 2 sedmice kasnije, o tome cu sljedeci put…
M44F TLN
kad će taj sljedeći put?
Ovaj nista ne pise a ima skoro 1000 posjeta dnevno…
više svaki dan naletim kad će novi post, a on isto onaj dnevnik narkomana, jednom mjesečno meni se čini, piše… najlakše tako
ma kako ovaj narod ovako lahko izgubi inspiraciju
baš tako
Nije nestalo inspiracije, jer ovdje inspiracija nije potrebna. Potrebno je samo sjecanje. Imao sam problema zbog kojih nisam pisao jedno vrijeme, o tome cu nekad ispricati. Vidim da su price citane do sad, i vjerujem da vecina ljudi ne vjeruje u ovo s obzirom da nema komentara. Ocekujte uskoro nastavak, vec danas-sutra.